Tuesday, January 28, 2014

MIRIS DALJINA



Miris daljina
Mirišu daljine na jeseni i zime
što sad su samo nostalgije san,
kad u jesen kasnu po parkovima
i drvenim klupama provlače niti,
od misli tužnih, što kidaju sag,
satkan od tihog razuma i vraćam
se u sećanju, na početak.
Mirišu daljine na vetar što igra
sa lišćem zelenim i zlatnim,
preplićući svoj sjaj u nežnim
satima i minutama, tražeći izgubljeni
deo duše skriven u pogledima, kao u
rekama, što se mute suzama
i menjam svaki tvoj mir, za moj
rasuti nemir po zvezdama
i vraćam se na početak.
 Mirišu po daljinama šumovi
tišine, što vraćaju me u
detinjstvo i priče moje majke.
Pitam se, ima li u tebi još one
dečije slutnje, da noć će doneti
strah, a nevolje mrak, kad oblaci
pomrače i mesec i sunce, i to da
bajke više neće imati srećan kraj.
 Miriše po daljinama noć na
uzglavlju čarobnog sela.
Brzinom zvuka, udahnuću moć
i snagu tračnica, što odvešće me
u taj čarobni svet, za kojim čeznem.
Rastopiću kolačić u mlakom
crvenom čaju.
 
Mirisaće kadulja i lipa svuda oko nas,
baš kao sećanja koja nas ponekad
izdignu iz učmalosti.
I prestaće vetar da nosi lišće u
daljinu, i krenućemo ponovo
blatnjavim drumom u staru
kafanu i otvoriti noć kao vino.
Miriše po daljinama tvoja ruka što grli
prazninu i ostavlja mi tek sećanja.
Možda u toj zimskoj noći otvorim prozor
u praznom prljavom kupeu,
taj zaleđeni, zamagljeni komad stakla,
koji se opire poput svih onih vrata,
koja kroz život pokušavam otvoriti.
Možda me probudi miris vetra i muzike
u nedeljno jutro.
Možda sunce ne bude tako visoko i
skriveno ispod oblaka, a tvoje oči
mi vrate svetlost i odaju tajnu iz bajke.
Možda miris daljina stignu moji
umorni koraci, vođeni nadom.
Možda osetim taj miris i pronađem mir
na uzglavlju čarobnog sela i spokoj na
tvojim rukama i uđem u našu bajku,
kradom sa poslednje stranice,
udahnem snežnu prašinu, brzinom tračnica
i stignem srećan kraj, i vratim se opet
na početak.

Thursday, January 23, 2014

Zagrljeni tišinom


Zbirka pesama Zagrljeni tišinom predstavlja moje putovanje “između dva vremena”, na kome jedino priznajem ljubav, kao uslov opstanka. Pesme su nastajale u nizu, kao rezultat moje jave i mojih snova. Poželela sam da sa vama podelim svoja najintimnija razmišljanja, nadu, verovanja i ljubav.
Kažu da ljudi koji govore glasno, moraju da viču jer ne dopiru do tuđih srca, da  zaljubljeni šapuću, a oni koji se vole ćute. Želim da Vas moji stihovi zagrle tišinom u onim dugim satima, koji prestaju da se broje minutama, kada se zagledate duboko u svoju dušu.
Zbirku pesama Zagrljeni tišinom posvećujem svojim najdražima, porodici i prijateljima, koji su uz mene i moj su večiti gejzir iz kojeg crpim svoju snagu i inspiraciju.




S ljubavlju


Dotakni me dušom
i zavedi usamljeno srce,
zagrli tišinom moje ruke.
Noć mi uspavaj mislima i
ljubi me daljinama.
Udahni me mirisom
okeana dok ploviš po
mojim uspomenama,
pa mi izroni bisernu
školjku u jednom pogledu,
koji mi je ispričao tajnu
o mladiću koji obećava.
Dušu mi nadom ispuni,
poljubi tiho na prstima
i hodaj mojim ulicama,
koje su šetale za nas
dok smo sanjali zagrljeni
tišinom i osvitali radosni
u nemirnim buđenjima.
Dotakni me dušom i
zagrli ljiljanima, uspavaj
daljinama i ljubi, ljubi
mislima.
I samo se pojavi jednom
s mirisom kiše u hladna
predvečerja bez mnogo
pitanja, baš onda kada se
koraci uspore, a srce utiša
svoje otkucaje u onim
dugim satima koji se više
ne broje minutama.